(Nastavak sa, strane.) gaju poste kazemo,da je Marksizam jedina nada éo vetanstva i jedini spas za radni¢ku klasu, i kada nas ‘sa. podignutim obrvama i bodnim, izrazom pr taju gde je (nakon Sezdeset. godina) taj Marksist ié ki pokret, mine ostajemo smeteni niti to na nas *ini neki utisak. Obratne, mi odgovaramo. Sudbina tih takozvanih ‘‘Socijalistukih’’ pokreta dokazu je, ne poraz, veé odgadno opravdanje Marksizia. I povlaéenje ruskog pokreta ne émi nikakav izu zetak. Posto poraz ili predaja ovih pokreta bese po raz, svugde, anti-Marksizme, koji je nosio masku Marksizma. Istinski Marksizam, kao Stoga pred stavljaju, na primer, Socijalistitke Radni¢ke Par tije, stoji kao opravdanje bezsmrtnih principa for mulisanih po Karlu Marksu, i satvnjavaju dusu i duh, i moénu, eventualno pobedonosnu armiju oslo bodjenja, radnitke klase. I, za to, mi opetujemo. Sezdeset godina nakon smrti Karla Marksa, pokret kojeg je on osnovac, i principi koje je on izrad‘o, ostaju nada Goveéanstva i civilizacije, i saéinjava ju, sada kao i tada, jedini pojmivi spas za izrablje ni proletarijat. I za vreme svega Zivota Karl Marks je nasao za potrebne da se nemilosrdne bori protiv laznih Marksista — varalica, Sarlatana, ‘‘trgovaékih so ¢ijalista’’ (kao Sto ih je Frederik Engels prezirno nazvao), renegata i prikrivenih agenata Kapital’s ti¢éke klase koji suradii u Socijalisti¢kom pokre tu Marksovih dana kao te rade i danas. Za to se mnogi Marksovi spisi. (naroé:to spisi Frederika En gelsa koji je oslobodio Marksa od ogremnog dela polemi¢kog rada i takedjer koji je pisao za iu ime Marksa) bave sa napadima na one keje. lukavi apo logiéari kapitalizma nazivaSe Marksovim ‘‘drugo vima socijalistima’’, ve¢ina od kojih behu burzons ki navéenjaci i anarhisti¢éki smuSenjaci. Lukavi branice: kapitalizma znadu da nisu u stanju pobi ti Marksizam. Da bi se vepste odrzali, oni pribega vaju dvema glavnim taktikama. Krive predstav ijanje ili otvoreno falsifikovanje Marksisti¢ékih prin epavi pedizanje |judi od.slame ili pedizanje pseu do-Marksistiékih pekreta, koje, oni tada napadaju i, razume se, i neminovno unistavaju, i gledaj! Marksizam je cbhoren, utuéen i potpuno unisten! O va] je proces: ponavijan iz dekade u dekadu. Ali svakako, na éudo ™ eprijatelju, (koji stvar né ne bi trebali da se Gude). Marksizam ustraje i dr Zi centar pozornice, ostaje teror i strasilo svetskom kapitalizmu, kaoito ostaje nada i inspiracija,svetu rada. Izrabljivaéi,i njiheve sluge imadu dosta raz loga da drhte, posto kad jednom,principi Marksiz ma dobiju prijem kad radnicke klase, kad jednom Marksisti¢ke istine i logika budu generalno pozna te i kada ponjima budeaktovala klasa kojoj je socijaina evolucija,osudila “da preuzme upravu dru Stva, reorganizajuéi ga na jedino bazi koja moze i hé¢e garantovati pravdui jedinstvo svima, zajam- Citi, slobodu, mir, i izobilje za celo éovecanstvo kada jednom to postane stvarnost, konne kapitalis ti¢ke krivovlade, izrabljivanja mnogih cd_ strane malog broja, doéi ée kraju. I sa ovim ¢e doéi, razume se, kraj kapitalisti¢ kem, izrabljivatu kao takovom, i kraj sve klasne me¢i, klasnih privilegija i klasnog vladanja, za sva vremena. Debro bi uradili apologikari kapitalizma i njihovi gospodari kada:se ne bi cerekali na ove izglede kao na sanjarija ili evangelisti¢éku vruékcu. Posto Sto se oni manje spreme za.ovu socijalnu re voluciju (koja se eventualne neizbezna), tim ée o ni to vise zaliti. I Sto se god budu vise odupirali tim ée borba biti praéena sa vise agonije koja ¢ée se svrsiti sa njihovim izlazom kao klase. U sledeéim, stranicama podnasame kratki pert Marksovih postignuéa sacrtima slike Maistora. Ali veci deoovog._svezka.posveéen je ispitivanju sko rih i blizu-skorih kritika i napada na Marksa i Marksizam, koji se napadi ovde doéekuje sa Zivah am, protu-navalama. Galerijska slika napadata ko Ju podnasamo nije u_ celesti galerija Iepova, prem da ima lepova medju njima. Da li se pregledavaju hezobraznosti i lazi Komreffa i De Casseresa; pre ferane pretpostavke jednog Edmund Wilson al) ; Sar latanizam i prostaštvo vigsekratnog renegata Max Eastmann; intelektualne gluposti i profesionalno pelivanstvo jednog Sidney Hooka; nepostena i hez sramna izortanja jednog Laskia: ili odvratne izloz be innée nistavnog i mra¢nog Louis. Fraine od Sarene proslosti, koji sada paradira kao ekonomis ta [!] Lewis Cory — ma koji i kakvi Marksov na padné bio, svi se slazu, i Zivahno proglasuju, da je Marks vrlo mrtav, da ne znati nikta, da je pokret kojeg je on osnovno mrtav, da je njegova ekonomi ja lagna, defektivna, zastarela, i da Marksova pred skazanja,nisu osnovno potvrdjena od strane doc nijih dogadjaja! I o oveme oni nas svedano sigura ° 1) Preglednik knijiga njujorskog Timesa, John Chamberlain (je jedan zvezdockati biv8i ‘‘Marksist’’, koji je pre nekolsko godina napisao knjigu ‘‘Z bogom Reformi’’, i koji danas okaja v2 svoje grehe deraju¢i se za “demokratski kapitalizam’*), sko ye je pregiedno, jednu od Wilsonovich knijiga, i poteo sa sledecim: “Edmund Wilson je persona: takvog nepopustljivog intelek tualnog, integriteta da on ne moZe sakriti ili racionalizirati svoje sopstvene nedoslednosti i kontradikcije.’’ Dobro je da Mr. Chamberlain priznaje da Mr. Wilson pati od “‘nedoslednosti i kontradikeija’’. Ali zaito da njegova [Wilsono va tvrdjena nesposobnost da ih ‘‘sakriva i racionalizija’’, saéi njava dékaz,njegovog intelektualnog integriteta?_ Dali ne bi mogio biti da se ‘‘nesposobnost’’ Mr. Wilsona duguje ili glupos ti ili zaslepljavajuéem egotizmu? Mi smo zasli za takve sluéaje ju u vrlom momentu kada se sistem kapitalizma (¢ije osnovne zakone on je tako savesno proverio i stavio na probu, ¢ije unutrasnje kontradikeije on je razgoli¢io sa takvem jasnoséu i zvanstvenom tacnoséu, i Giju krajnu katastrofu on je tako pro ro¢anski objasnio raspada oko nas, baS zbog lo gi¢nog taka svojih osnovnih zakona i zbog o¢ajne nepominosti koja je proizvod nepomirljivih kon tradikeija koje je Marks davno izbrojio i poredjao! Ko moze zatajiti da u sledeéem sumiranju is torijske tendencije kapitalisti¢éke akumulacije, sa njenim bezkrajnim procesom ekspropriacije. Marks predvidja ono ¢emu smo svi svedoci kroz mnogo godina, narccito kroz prosli éetvri stoleéa, i koju se danas vidi u njenim poslednjim porazumi stupnji ma najviseg razvitka: “Ova eksproprijacija [malib jedinica kapitala od strane vecih, i radnika od strane kapitalistal vrsi se igrom unntrasnjih zakona same kapitalis tike preizvodnje, centralizovanjem kapitala. Je dan kapital’stubija mnoge. Ruku pod ruku sovem centralizacijom, ili eksproprijacijom mnogih kapi talista od strane malo njih, razvija se kooperativni oblik precesa rada u sve veéem razmeru, svesna tehni¢ka primena nauke, planska eksploatacija vemlie, pretvaranje sredstava za rad na samo z2jed niéki upcetrebliavana sredstva za rad, ekonomisanje svima sredstvima za proizvednju kombinevanog drustvenog rada obuhvatanje svih naroda vu mrezu svetskog trzista, a time i internacionalni karakter kapitalisti¢kog poretka. ...... Kapitalov monopol postaje ckov za natin pre‘zvednje koji je snjim * pod njim proevetno. Centralizacija sredstava za proizvodnju i secijalizovanje rada dostizu ta¢ku na kojoj viSe ne mogu podnesiti kapitalisti¢ku Tjusky i razbijaju je. Kuca zadnji ¢as kapitalisti¢ke pri vatne svojine.”’ (Crna slova su moja.) Da je ovo pisano od strane savremenog sovi jalnog znanstvenika, objektivno pregledavajn¢i razvitak proslih dvadeset i pet godina, ne bi bolje opisalo taj razvitak i njegova strasnu kulminac’ ju, svetski rat — rat koji je postao mogué samo zbog internacionalneg karaktera kapitalizma i po sto je kapitalisti¢ka luska ‘‘razbivena’’. T joS ti bezumni klevetniei Marksa i Marksiz ma zajedni¢ki urlikaju: Marksizam je mrtavi Marks je bio budala koji nije znao oremu govori!!) Premda ose¢éamo neodeljiv podsticaj da se grohot no nasmejemo tim budalama koji smatraju jednog od nasivedili m ° slisea svbh ‘vremena kao svojim, ne..; iskljucivim drustvem, treba da taj pedsticaj suzbi jemo i radje da pla¢emo taj budalastini budala. Posto, kao Sto bese milosrdno kazano. ‘‘Ne bi se trebalo vise smejati podloj budali nego krepano] muhi.’’ Komentar ¢ mnogostranom geniju Karla Mark sa dolazio je od mnogih koji se nisu neizbeZno sla gali sa njime u koliko se tiecalo njegovih ekonoms kih teorija, premda su simpatizirali generalno sa ciljem koji je logi¢no sledio aplikaciju tih teorija. Jedan od najboljih i najiskrenijih izrazaja od te grupe dolazi od jednog ameri¢kog Zurnaliste. John Swintena, koji je samoStro kritikovao amer ¢ku plutokratiju i njene grabeZljive navike. 1880, John Swinton, za vreme svoga pohoda u Londonu, inter vjuisao je Karla Marksa za svoju novina, New York Sun, tada civilizovana nevina pod prosvetnim ured nistotom Charles A. Dana. Ovo je, del'mitno, Sto je Swinton javio svojo, novini koja je Stampala inter vju u svom broju cd 6. septembra 1880: ‘‘Jedan od naji zvan rednijih ljudi ovoga dana, koji je igrao nedokuéljivu [217 ali mo¢nu ulogu un revolucionarioj politici prolih 40 godina, jeste Karl Marks. To je Govek bez Zelje za isticanje ili slavu, nehaju¢i ni malo za trubljavinu Zivota ili za izgovor [sicmo¢i, bez Zurbe i bez poéinka, Govek snaznog, Sirckog, uzviSenog uma, pun daleko sez nih projekata, logi¢nih metoda i prakti¢n'heiljeva, on je stao i joS stoji iznad veéeg broja zemljotresa koji su hacali nacije u gréevitost i unistavali krune. i sada prete i straSe [sic] okruniene glaveji usta novijene prevare, vise nego i jedan drugi fovek u kvropi, ne izuzimajnéi samog Josipa Mazzini. Ber linsk: student, kriti¢ar Hegelianizma, urednik no vina i stari dopisnik majorske Tribune, on je po kazno svoje vrednosti i svoj duh, csnivaé i majstor ski duh nekada strahovite Internacionale i autor Kapitala, on hese izbaten iz pola zemalja Evrope. i zabranjen mu hese ulaz u skoro sve ostale. i za 30 g¢dina on je nakao zatotéiste u Londonn.”* Opisivajnéi svoj dolazak Marksovej iznaimlie noj ku¢ici u Ramsgate, londonsko morske boravis te, Swinton produzuje: ‘Je li cvaj ogromne glage, plemenitog liea, u Ijudan, blagi Govek od 60 god'na, sa rudastom ma som dugatke raspuxtene, sive kose, Karl Marks? Njegov razgovor podseti me na Sokrata — tako slobedan, tako opSiran, tako tvoran, tako ostar, ta ko iskren — sa erticama podrugluvosti, sa svojim 1) Jedan od najvulgavnijih, iu isto vreme najglupavijih nepismenih ponizivaéa Marksa (jedan, koji, Samo priznato, ‘‘uz me svoje mesto sa pregledadima, knjiga’’) u knjiZevnom dodatku jednog plutokratskog Zurnala, psuju¢i jednog svog duhovnog bra ta, bnei se sa slede¢im na Marksa: ‘‘Mi moramo potvrditi Mr. Eastmanova sumnjn o Marken. Mr. Eastman kaze da ako Marks ‘‘nije nita. odbio’’ od teorija keojih se drZao, on je morao biti ‘takva budala kakyu je priroda retko, stvorija.’ To je ba eno sto je on. bio.’’ ‘*Budala: je rekao....°’ crticama Sale, i sa svojim dobrodusnim veseljem. On je govorio o politikim silama i popularnim po kretima raznih zemalja Evrope — o velikoj struji duha Rusije, o kretanju nemaékih misli, 0 akeiji Francuske, o nekretanju Engleske. On je FOVOKio O o Rusiji sa nadom, o Nemaékoj filozefski, o Fran cuskoj veselo, o Engleskoj sumorne — govorio je prezimo o ‘atomisti¢kim .reformama’ povrh kojih Liberali Britanskog Parlamenta trose sveje vreme. Preele davajué i evropski svet. zemlju za zemljom, akazuiuei na obliéja i razvitke ina kénosti na povr- Sint 1 pod povrsinom, on je dokazac da stvari teku cilju koji ée sigurno biti ostvaren.... Gospodin Marks jeste posmatrave ameri¢ke akeije, i njegovi komentar’ po nekim formativnim i bitnim silama americkog Zivota bel puni prepornka.”’ John Swinton sa svojim kratkim opisem veli keg mislioea nspeva da stvarnog Marksa prikaZe u stvarmom Zivota. Ali Swinton nije imao neke spe cijalne interese da brani ili napada — on nije bie ped pritiskom da krivo prikazuje Marksa u korist plutokratskih interesa, niti mu je bilo potrebno da se svnzi sa obranbenim pruzjem zhog odmetnistva, ili zhog razloga vadikalne iH revolucionarne pros lesti iz koje je doSao dole da izvrSava prezime pos love podlog i puzavskog renegata, kao “to je slutaj sa Max Eastmanom i njegovily blizanaca. Swinto nova ocena bese postena, objektivna, iu najbeljoj tindiciji neplutokratskog posmatra¢kog reportera. Swintonov osvrt na Marksov interes i dubcko poznavanje ameri¢kih uslova i litnosti podseva nas na pismo kojeg je Marks pisao Predsedniku) An drew Jacksonu u ime Tuternacionalneg Radmékog Udruzenja, u vezi sa umorstvom Abrahama Lincol na. Socijalisti vredni imena uvek drZase,svetim re voluconarne tradicije Sredinjenih Drzava, i veli kih Lindi koje su one proizvele, narocite, Benjamin Franklina (kega Marks StovaSe kao jednog od svef ekih genija), Thomas Jeffersona, James Madisona i Abrahama Lincolna. Zato je veliko zadovoljstvo ameri¢kom Marksistu, Citati lepu vecenu Lincolna od strane Marksa, koja se nalazi u reéenom pismu, narcéito ovaj pasaz. Nije nas deo da izazivljemo re¢i tuge i grozo te, dok sree dva sveta uzdiSe sa vrenjem. I sami iz dajnici koji se godinu za godinom, i dan za danom, dizase svog sisifuskog [ukavog i pehlepnog... op. pr.] rada moralnog usmréivanja Abrahama Lincol na,i velike republike koji je on predvodio,stoje sada zapanjeni predovim univerzalnim izbuhom popularnog oseéanja, i nadmeéu se jedan z drugim u sipanju retori¢kog eveéa na njegov otvoreni grob. Oni sa sada, konaéno, prenasli da je on bio Govek koga nesrece nisu strasile i koga postizi nisu opi tali, nepokolebivo terajuéi napred pram svome ve likom ciljn, nikada ne ¢ine¢i komprem’se u_ slepoj gurbi, polako sazrevajuéi svoje korake, nikada se ne pevlaciti od, njih, ne zanesen navalom popular nog priznanja, ne gubeci kuraz sa usporavanjem popularnog pulsa, merajuéi sa svojim strogim ak tima sjaj svoga dobroduSnog srea, osvetljavajuéi ad strast mra¢ne prizore sa csmehom humora, c havijajuéi svej titanski posao skromno jednostav no kao Ste nebom rodjeni vladari cavijaju male stvari sa nadutoséu sjaja i dravnosti; jednom re ju, jedan od retkih ljudi koji je uspeo da pestane velik, bez da prestane biti dehar. Takva, doista, hese skromnost oveg velikog i dobrog Goveka, da ga je svet pronasao herojom nakon Ste je pao kao mucenik.’’ Ove inspirisane i dirljive reéi otkrivaju veli¢i nu i plemenitost uma i srea samog Karla Marksa, i mogle bi se sa pravom primeniti na njega I ti me srame¢i klevetnike i poniZivaée Goveka ¢ije ¢ée ime za navek biti vezano sa nev’m drustvom koje se sada radja, u kojem ¢e najpremenitije Zelje Lin colna svih vremena konatno postati stvarnost, u najpotpunijomeri pobedonosnog postiza. Kada je Marks umro, na 14. marta 1883. tuga i zalost behn univerzalne. Ni jedna krunisana glava, ni jedna druga istaknuta liénost 19. stoleca, ne he Se predmet takv‘h slava i komentara za vreme svo te smrti. Frederik Engels koji je cdrzao nadgrobno slove, kao Sto je pristojalo, Sumirao je u kratko karakter, postize ‘i kvalitet genija koji hese Karl Marks. Tugom udaren i potresen, Engels je faktic ne i izrazite pregovorio ove reci nad grebom svog zZivotnog prijatelja i saradnika. Na 14. marta, a Getort do tri posle podne, naj veéi od Zivih mislicea presta da misli. Jedva da je bio ostavljen nasamo dva minuta, ali kad udjos mo u njegova sobu, nadjosmo da je, sedeci na svve joj stolici, spokojno zaspao — za uvek. ‘Gubitak, koji je njegova smrt zadala_ borbe nem proletarijatu u Evrop’ i Americi, te istorijskoj navei, neizmerna je. Prazwina, koju ée napraviti smrt ovog titana, brzo ¢e se osetiti. Baskao Sto je Darwin otkrio zakon razvitka u organskoj prirodi, tako je Marx otkrio zakon raz vitkau i judskoj istoriji. On je otkrio jedno stavnu ¢injenicu (dosad sakrivenn pod ideoloskim izdanecima), da ljudska bi¢a moraju pre svega ima ti hranu : pice, odelo i zaklon pre no Ste se mogu interesovati politikom, naukom, umetnos¢u, religi jom i sliéno. Ovo znaéi: da proszvodnja neposredno potrebnih materijalnih sredstava za Zivot, a stim i postojeéa faza..ekonomskeg razvitka jedne nacije ili jedne epohe, saévnjavaju temelj, na kom su po dignate dizavne ustanove, pravni pogledi,=temed nié ke i ¢ak religijozne ideje Lindi u pitanju. Fo anadi, da se poslednje moraju objasnjavati prvima dok se obiéne objasnji avalo da prvi potien iz potenjihy. “Niti je to bilo sve. Marx je takodjer otkrio narogiti zakon kreianja, koji vazi za savremeni ka pitalisti¢ki naéin preizvednjie i za burzenske «trné tvo, koje je taj naéin preizvednje donelo nu divet. Otkriée viska vrednosti odjednom je develo svet lost ovde, ede su svi prethodni istrazivasit(ene ija histi¢ki kritiGari ne manje od burzoaskih ckenomis ta) tumarali u mraka. *Takva dva otkriéa mogla hi biti Joveljna za vek jednog Goveka. Svetan je ona, koji je uw stanju da acini i jedvo takveo istaknato otkriée. Ali na. sva kom polia, koje je iznéavae (polia bela mnega, a iznéavanja iserpua), Marx je pravio nezavisna ot kri¢a — Gak i matematici. “Ja sam oslikao Goveka znanosti. Ali éevek mnanosti ipak bese tek pola Goveka. Za Marza, na uka bese pokretna sila isterije, revelacionarna sila. Dok je on nalazio Giste uz vanje u Gisti tenridskem otkrién, un otkrién koje uije nalomozda nikad neée imati praktiene primene, on je iskusie naiva nie posve drugatije viste kad se bavio oHeri €em, koje je imalo da smesta upraznjava regvcheienar- Wi uticaj na istoriin, na istoriiski razvitak ov eptte. Na primer, on je cbraéago budna peaZDIV NA Napre dak elektri¢ue znanosti i, poslednith godi vay na ot kriéa Marcela Depreza. ‘Jer Marx, pre svega, bese revelacionar.. Da saradjnje na jedan ili drungi naéin n obaranju-kapi talisti¢kog drustva i dravnih ustaneyva, stverenih od toga drustva, da saradjnje on oslobortjavanja modernog proletarijata, koga je on prvi nadahnuo svesén njegovih potreba, poznavaniem petrebnik uslova za njegove oslohodjenje, — to hese njegova istinska misija n Zivetu. Borba hese njegoy prrod ni elemenat. Malo se ljudi ikad borilo stolike stra sti, upornosti i uspeha. Njegovrad na Rheusische Zeitung-u 1842. codine, na pariskom Vorwaerten 1844., na Deutsche Bruesseler Zeitung-u 19+te-3349,, na njujorskoj Tribune od 1852. do 1861.;.velkkebroj njegovib pamfleta: mnogobrojne aktivnest? ui Pari zu, Brisela i Londonu:, napokon kae kruna mego vih radova, osnivanje Medjunarodneg Radanékog Udruzenja, — eto vam njezovoe rekorda. DayMtre nije uradio nista drugo sem osnivanja Tite macie nale, — to bese postignaée, skojim se speenvena, mogase ponositi. Pesto je hio aktivan revolucionar, Mire bee najomrazeniji i najklevetaniji ¢avek svega vreme na. Njemu su pokazale vrata razne vlade,~regubli kanske kao i apsolutne. Burzoi, ultrademelssate kao i konzervativei, zavidjahu jedni drugima usivenju, kleveta o njemu. On je to brisao na strane beespau ¢inu, ignorisao th, odgovaraju¢ci im’ samo- leads je morao. Ipak je otisao u pokoj éaséen, bind wen iza ljen od strane miliona radnika Sirem svetay. us Hee ropi 1 a Aziji sve do sibirskih radnika, te a Aumeri e, sve do Californije na Zapada. Megu sieéakno tvrditi, da on, dokle mozda jeS ima mrego peesiv nika, tesko da ima i jednog osobnog neprijatelja. Njegovo ime i njegova dela Ce Zivetinde nen stor leéa. Doista, dok ljudsko paméenje i rekoredie deve éanstva postoje. Marksovo ime ée siati sa, sjajemdée- Jeg ni hilja dugodisnja prasina ni razjednaje-ve kova neée potamneti ni okaljiti. Pre deset godina, prilikom zauzimanjax @ea torskih vlasti od strane austrijskog baneita Neds: grubera, sadasanji pisae je napisae sledede . redeve: ‘ZORA, ‘U kol’ko sumrak kapitalizma tone. ps peobpampint mrak, i pre nego sto pukne zora industijakeeesto bede, konfuzija i nemir ¢e rasti, i molbe +afesamaeta kapitalisti¢kog sistema, pomesane sa platemwnaalie njegovih grtava, biée nama u_ sve veeo = meri. Povrh konfuzije i buke, ermi glas Marksizma. Bir dalast i egotisti¢an kao to Je ‘skitniéki krap? Hi ler, on bira, sa nepogresivim instmkter, . lesiphon: ‘Dole sa Marksizmom.’ I vy koliko vise. bust@kaurag o:kuje svoju lozinku, tim se sve jae dide .vekian stvena figura Marksa nad nemirnim prizes .emedto jeg je njegovo proroéansko oko uvidelo= prewsame: xo godina. Marksizam viada s vrhovaim.zapened nistvom. U Americi glas Marksizma 27 OF; pethaadde i jasno, kroz Socijalisti¢ku Radnicku Partiju,i beer nijedno drugo organizovano telo. Na skore tajée se glas ¢uti Strom sveta sa istim kristale-gasmaur naglascima. Parafraziraju‘i bezsmrtne re‘i-Biweel na: Premda su se strasti uhvatile u kostnesi ber ba i izdajstvo nategli vezu koja steze svetskw pro letarijat, nema te sile koja ih moze za nveWnebeiat’ razdeljene.’’ To se moze ponoviti sada sa potpanwne iwrere njem, da ako ista, te su revi istinitije,danas— ik meraju tako izledati mnoge vecem brejrena recdks. nego Sto beSe sluéaj predeset godina. Ime. + stan Karla Marksa dizu se sa obnovijenim -sja jena peo tiv dimom-vernjenog neha ratom-rastrese neg naz bojniékog sveta dije unistenje on Je prevehanac svet koji hrli svojoj propasti — svet kapitobamea. Pregledavajuéj zivot i rad velikog majateverse cijalne znanosti j ekonomije, mi preglatujem@anad nepokolebivo ubedjenje da je Marksizainic stente: ko nemiStiv.kao Sto ée naskoro biti Sve — jajuéi.